DOCUMENTA 13// a review

DOCUMENTA 13
Kassel

Piše: Ivana Meštrov

Sažeti u nekoliko kartica izložbeno iskustvo koje leži iza nove Documente, te najprestižnije međunarodne art manifestacije, koja nije nalik ni jednom široko proliferiranom bijenalom modelu, nije lak zadatak. Lokacija je mnogo, umjetničkog govora, pozicija i gesta još više, diskurzivni okvir se gradi i nadasve očekuje. U ovom vrlo kontradiktornom okruženju, punom raznih vrsta instrumentalizacija, od onih izložbenih do onih tržišnih, ali i političkih, uvijek se iznova događa i provlači nešto zanimljivo i bitno. Jer, taj mega istraživački izložbeni projekt, svojevrsni je ogledni primjer strujanja na umjetničkoj sceni danas, a tijekom otvorenja i njegovih sto dana trajanja, meka je za međunarodni art establishment i sjecište susreta mnoštva umjetničkih svjetova koji danas koegzistiraju. I otvorenje je takvo; pohode ga moćne gomilice, obiluje predavanjima, susretima s umjetnicima, performativnim događanjima, a negdje tamo izvan kuloara, događaju se sastanci koji nekima možda i život znače, partiji za probrane, kolekcionarske zdravice, ali i šire veselice…No, specifičnost ove Documente broj 13. svakako je to što se popratna događanja proširuju na sve ljetne dane trajanja manifestacije, te da je jedan segment lokalnog pučanstva aktivno uključen i u izložbenu avanturu sudjelovanjem u D turama, stručnim vodstvima koja obrađuju pojedine izložbene segmente  Documente iz pozicija različitih struka. Sasvim sigurno, publika i zajednica bitan je element ove reprezentativne izložbe, što se programima samo dodatno ojačava.

Osim ljudskog i specifičnog vremenskog faktora, koji nadilazi hiperprodukcijske diktate postavljajući petogodišnji ritam pripreme za svaku novu Documentu, prostor same izložbe je ovoga puta znatno rasprostranjeniji tako da se, uz osnovne kasselske lokacije Friedericianuma i Neue Galerie, te Documenta Halle, veliki dio programa proširio i na okolne prostore: gradski Glavni kolodvori, staru bolnicu, Prirodnoslovni muzej, kina, te nekolicinu sasvim novih lokacija, a ovoga je puta čak i jedna od najvećih gradskih javnih površina – prostrani barokni park Karlsaue postao točkom privremenog izložbenog događanja, preplavljen paviljonima koji su predstavili singularne projekte ili radove oko pedesetak međunarodnih umjetnika različitih generacija. Referirajući se na bajkovitu ostavštinu braće Grimm, lokalnih pisaca ili pak eksperimentalnu umjetničku neformalnu zajednicu Monte Verita pokraj Ancone s početka 1900., ovaj je izložbeni dio pokušao uspostaviti novi krvotok samog parka i prevesti ga na današnji ritam grada.
No, prema mojem mišljenju, taj najneuspješniji i najusiljeniji dio ovogodišnje Documente, osim visoke i minuciozne produkcije radova, ne ostavlja mnogo za vidjeti. Naravno, uvijek je zanimljivo zaviriti u neke od paviljona, kao Tea Party Pavillon Rosemarie Trockel, gdje se u odličnom white cube postavu nalik nekoj baroknoj rotundi na misaonoj osami, ogledaju fotografije istaknuto intimističkog karaktera, koje imaju malo zajedničkog s uvriježenom percepcijom jedne čajanke. Zanimljivo je i odslušati susjedni, inače sjajni, umjetnički duo Cardiff-Bures Miller, koji i ovog puta stvara začudnu zvučnu kompoziciju, no u neskladu s okružjem i sugerirajući konstrukt koji funkcionira unutar izložbenog prostora, ali ne i u sklopu prirodnog okvira u kojem gubi na svojoj sugestivnosti i narativnom potencijalu. Jer prirodno okruženje nerijetko je samodostatno i sasvim ga je dovoljno blago naglasiti i pojačati.


Posebice zabavlja, ali i iritira i  tzv. parkovna sekcija samopomoći, kako su je posprdno nazvali neki posjetitelji. U njoj se tako može suočiti s jednom zabačenom ovećom figurom duha (fantoma) uz zvukove zvončića koji podsjećaju na tradicionalne indijanske lovilice loših snova. Sve je to u režiji tajlandskog filmskog umjetnika Weerasethakula, koji sve više ulazi u svijet umjetnosti. Umorni od umjetnosti, zašto ne iskusiti i Sanatorium Pedra Reyesa gdje svaki od posjetitelja, u prethodno zakazanom terminu, može savladati novih pet meditativnih mudra pozicija ili normalizirati i preusmjeriti svoj bijes, uz pomoć uvježbanih statista u bijelim kutama. Bijes je možda i podstrek iznenađujućoj intervenciji francuske umjetničke zvijezde kraja devedesetih i početka 2000ih godina, Pierre-a Huyghe-a (Pjera Uiga), koji nagrđuje i uništava dio parkovne arhitekture stvarajući parapaviljonsku zapuštenu prostornu cijelinu od otpada i blata, gdje u sam centar postavlja jednu zabačenu skulpturu moguće nimfe, na čiju glavu montira pčelinju košnicu. Opasnost je iminentna, barem njezin simbolički potencijal, a u tijelo parka se izravno intervenira, no radikalni imaginativni impakt kojega su puna kustoska usta negdje je, čini se, zakazao.

U ovakvom reprezentacijskom displayu zajedništvo se posve zagubilo koliko god ga apostrofirao i jedan suvisao, ali i vrlo hermetičan e-flux projekt Time Bank, koji uvodi princip davanja i razmjene vremena, vještina i usluga kao ekonomsku mjernu jedinicu. U parku, pokraj liegestuhla. Možda bi sve bilo drugačije da i mene samu nije gonio vremenski mjerač i da je bilo više vremena za flaneriju i kontemplaciju. No, stanovnici Kassela moći će dublje testirati uspjeh ili neuspjeh ove parkovne intervencije.

Naspram tome, za tzv. stručnu publiku, zasigurno je najzanimljiviji dio u glavnim izložbenim prostorima. Nakon kojega ostaje zaključak da je ovogodišnja Documenta, unatoč svemu, zrela izložbena prezentacija, otvoreno komunikativna i suvisla. Ona jasno i angažirano progovara o svijetu danas na vrlo suptilan način, koji se ne skriva samo iza deklarativnosti i manifestnosti društvenog angažmana u polju umjetnosti. Documenta je dosljedno promišljanje o poziciji umjetnosti danas koje se očituje u samom izložbenom formatu i njegovoj gradnji.

Njezinu proklamatsku srž možemo iščitati u samom izložbenom postavu Friedericianuma, ponajprije u malenoj Rotundi, gdje glavna kustosica, Carolyn Christov-Bakargiev, donedavna ravnateljica torinskog Castella di Rivoli, transparentno artikulira centralnu jednicu čitave operacije, pod nadasve ironiziranim nazivom: Mozak. Tamo će se naći fotografije Lee Muller snimljene u Hitlerovom apartmanu nakon završetka rata, kao referenca na sam poslijeratni tenzični kontekst stvaranja Documente, ali i optimizma; Morandijeve slike i predmeti iz ateljea; koji ukazuju na jedan umjetnički samosvojni univerzum, istraživanje, ali i  problematiziraju status umjetničkog djela; začudne Baktrijanske princeze nastale slaganjem različitog dragog i poludragog kamenja otprilike 2500 prije Kr., koje se mogu naći i na sjeveru Afganistana, kao diskretnu intervenciju u tijelo zapadnocentrične povijesti umjetnosti.

U tom višeslojnom kabinetu čuda, nailazimo i na akvarele iz 1967. godine vijetnamskog umjetnika Gfiang Huonga, koji je tijekom vijetnamskog rata bilježio svakodnevni život i ratnu stvarnost ili pak fotografije suvremenog kambođanskog fotografa Vandy Rattane, koji snima pejzaže s jezerima, izravnom posljedicom bombi bačenih na kambođanski teritorij tijekom vijetnamskog rata. Documenta je, ističe Bagharkieva, posvećena umjetničkom istraživanju i imaginativnim formama koje utjelovljuju aktivno življenje povezano s teorijom. Ona se bavi relacijama, gdje su svi ovi predmeti samo translacijski okidači. Osim lokalnih, kasselskih lokacija, bitna je prostorna isprepletenost koju ovogodišnja Documenta problematizira na svakom svojem koraku. Pozicionira se naime trans-lokacijski, uključujući u izložbenu priču četiri mentalna i realna prostora, kao i stanja koja ona sugeriraju. Redom su to Kassel, Kabul-Bamiyan, Alexandrija-Kairo i Banff, u kojima se dio izložbe paralelno i odvija. Tako su ususret Documenti mnogi umjetnici poput Maria Garcie Torresa, Francis Alysa, Tacite Dean, Goshke Macuge, direktno ili indirektno sudjelovali u kabulskoj i alexandrijskoj stvarnosti, surađivali u tamošnjim simpozijima, radionicama, no ne kako bi samo proširili insipiracijska polja, nego kako bi radili na suptilnim, strukturalnim mrežama i ispreplitanjima realnosti s tamošnjim umjetničkim zajednicama. Jer koliko god svaka od lokacija sugerirala određeno stanje, ali i umjetničke preokupacije (ono pod opsadom, u povlačenju, stanje optimizma ili pozornice…) toliko ni jedna nije isključivo samo jedno od tih stanja. Sve se kroz umjetnost, ali i život međusobno isprepliće. Ovogodišnjom Documentom ističe se koliko je umjetnost važan čimbenik naše stvarnosti, ali i povijesnih naslijeđa. To je zasigurno dobro podvučeno Torresovim projekt, koji ide tragom predstavnika talijanske arte povere, Boettija, koji je tijekom prve polovice 1970ih u Kabulu, prije sovjetske opsade, vodio Hotel One. Istodobno, svojom umjetničkom praksom, mapirao je svijet kao šareni patchwork nalik orijentalnom tepihu, što je bitan dio mentalne mape suvremene umjetnosti. Documentom se ističe i kako je umjetnost jedan od bastiona alternativnih iskaza i iščitavanja povijesti i sadašnjosti, ali i otpora, što je vrlo zanimljivo istaknuto složenom filmskom studijom s marionetama aleksandrijskog umjetnika Waela Shawkija, koja prepričava križarske ratove iz arapske perspektive. I još nizom osobnih primjera, ali i onih prometnutih na opću razinu.

Na samom ulazu u Fridericianum, dočekuje nas u polupraznom prostoru zvučni rad Ceala Floyera, koji može služiti kao svojevrsna repetitivna podloga samoj izložbenoj ophodnji. I’ll just keep on till I get it right/Probat ću dok ne uspijem kako treba… možda je i to motiv  pravog umjetničkog, ali i kustoskog čina: neprestano, skoro pa opsesivno istraživanje, unatoč okolnostima, internalizirano i eksternalizirano shvaćanje i propitivanje slike svijeta. Kao i imaginiranje, uz red poticajnih upitnika …

Tekst je izvorno emitiran u emisiji Triptih, Treći program Hrvatskog radija

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s