THIS IS NOT AMERICA

KRITICKE UMJETNICKE PRAKSE U AMERICI 1980tih I NJIHOVI ODJECI
Predavanje Stephanea Ibarsa/ Fondation Yvon Lambert, Avignon/ uz projekcije videoradova

Ponedjeljak 13.12. 2010.u 20.00 sati
Društvo arhitekata Zagreba (DAZ)
Trg Bana Jelačića 3/1
————————————————

Program THIS IS NOT AMERICA bavi se društveno osviještenim umjetničkim praksama u Americi od kraja šezdesetih nadalje, te postavlja pitanje njihovih teoretskih uporišta.

Stephane Ibars, kustos u Fondaciji Yvon Lambert Avignon i predavač na Umjetničkoj akademiji u Montpellieru gost je programa Slobodne veze. Ibars ce govoriti o kritičkoj umjetničkoj sceni u Americi 1980tih, onome što joj je prethodilo te njezinim mogućim odjecima u Evropi.

Okosnica predavanja bit će institucionalna kritika i njezini nositelji. Bit će riječi o umjetničkim praksama Daniela Burena i Hansa Haackea, zatim Marthe Rosler, Andree Fraser, Renee Green, skupine Group Material, Freda Wilsona, REPO History, Marion Von Osten i drugih.

Prvi val institucionalne kritike odnosi se na razdoblje kasnih 1960tih i ranih 1970tih kada se kritička metoda odnosila na umjetničku praksu, a objekt kritike na umjetničku instituciju, uglavnom muzej, ali i galerije i kolekcije umjetnosti. Tako je institucionalna kritika uzimala mnoge oblike poput umjetničkih radova i intervencija, kritičkog pisanja ili (umjetničko)politickog aktivizma. Međutim, u takozvanom drugom valu, negdje od početka 1980tih, institucionalni okvir obuhvatio je i ulogu umjetnika (subjekta, nositelja kritike) kao institucionaliziranu, te u istraživanje uključio druge institucionalne prostore i prakse izvan umjetničkih. Oba su vala danas dio institucije umjetnosti (na Zapadu), dio su povijesti umjetnosti i obrazovanja kao i opće, dematerijalizirane i postkonceptualne suvremene umjetničke prakse.

Osvrćući se na “povratak” institucionalne kritike danas, određeni teoretičari ukazat ce na točku konvergencije izmedju prva dva vala i na ono što može, ali i ne mora konstituirati “treći val”. Naime, u prošlosti se institucionalna kritika u pravilu odnosila na praksu umjetnika usmjerenu protiv (umjetničkih) institucija, kao kritika njihove ideološke i reprezentacijske društvene funkcije. Institucija je za umjetnika postavljena kao problem. Nasuprot tome, današnje rasprave koje se odnose na institucionalnu kritiku, čini se, dolaze uglavnom od kustosa i direktora određene institucije i oni se obično opredjeljuju za, a ne protiv njih. Drugim riječima, daleko od toga da se žele suprotstaviti ili negirati instituciju, oni ju žele izmijeniti i učvrstiti. Dakle, institucija sada nije samo problem, vec ujedno i rjesenje (…)

Predavanje će biti na engleskom jeziku.

Program podrzava Ministarstvo kulture RH i Grad Zagreb- Gradski ured za kulturu, obrazovanje i sport

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s